Jarebika

Smatra se da je porijeklom iz Egipta. Vrlo je slična oskoruši, ali sitnijih crvenih plodova koji obično rastu u grozdu, više nalik bobičastom voću nego jabuci. Listovi su perasti kao i kod rođake oskoruše. Bijeli cvjetovi imaju neugodan miris (otud naziv smrdljika).

Može se priređivati kao sirup, pekmez, sušiti za čaj, te ispeći kao voćna rakija. Sadrži manje šećera nego oskoruša, tek oko 6 %, pa se najčešće dodaje u marmeladu od srodne jabuke i kruške.

Svježi plodovi jarebike mogu biti toksični u većim količinama radi sadržaja parasorbinske kiseline koja nadražuje sluznicu želuca i probavnog trakta. Termičkom obradom ovaj problem nestaje, pa proizvodi iz prerade poput džema ili slatkoga nisu opasni.

Izvor: Nutricionizam

U Hrvatskoj je autohtona vrsta. Jarebika ima veliki prirodni areal. Raste u zapadnoj Aziji i po skoro cijeloj Europi, dolazi do Islanda. Nema je u južnim predjelima Španjolske i Grčke te u dijelovima Panonske nizine. Pojedinačna nalazišta su u sjevernoj Africi, Maloj Aziji i na Kavkazu.

Jarebika je do 15 – 20 m visoko listopadno drvo. Ima rijetku, okruglastu krošnju, vitko tanko deblo i dobro razvijen, ali plitak korijenov sustav. Doživi starost do 100 godina. Kora jarebike u mladosti je srebrnosiva, glatka, sjajna, a kasnije uzdužno je ispucala i potamni. Debela je oko 5 mm. Mladi izbojci su crvenkastosivi, gusto dlakavi, a kasnije goli i s većim brojem ovalnih svijetlijih lenticela. Pupovi su veliki, do 15 mm dugi, ušiljeni, prilegli, čunjasti, spiralno raspoređeni, pokriveni velikim, prileglim, tamnosmeđim do crnim ljuskama, koje su na gornjim rubovima dlakave i tamnije. Lišće je 10 – 20 cm dugo, neparno perasto sastavljeno od 9 do 19 liski, koje su usko eliptične 1 do 2.5 cm duge, oštro napiljenog ruba, s gornje strane tamnozelene, s donje svijetlozelene, a u jesen narančastocrvene boje. Prvo su dlakave, a kasnije gole. Palistići rano otpadaju. Cvjetovi su dvospolni, entomogamni, neugodnoga mirisa, bijeli, oko 1 cm široki. Pojedinačni cvjetovi udruženi su, u do 20 cm širokim vršnim gronjama. Lapova čaške i latica ima 5, prašnika 20, plodnih listova 5 te najčešće 3 vrha tučka. Cvate u svibnju ili lipnju. Plodovi su okruglasti, slični bobama, mesnati, do 1 cm debeli, narančastocrvene boje, imaju peterokraki zvjezdasti ožiljak na ulegnutom tjemenu. Sirovi su opori, gorki i trpki, u velikoj količini mogu biti i otrovni. Postaju jestivi prerađeni s vrelom vodom ili 10 sati namočeni u razrijeđenom octu. Nakon prvih mrazeva sadrže više šećera (do 7%). Dozrijevaju krajem kolovoza i početkom rujna. Plodovi ostaju na stablu do dugo u jesen ili cijelu zimu. Sadrže 2- 6 sjemenki, najčešće 3, koje su konične, uske i crvenkaste. Sjeme raznose ptice, koje ga vrlo radu jedu.

U mladosti raste brzo u visinu, ali kasnije naglo uspori. Poluheliofilna je do heliofilna vrsta. U mladosti može rasti i zasjenjena, kasnije treba više svjetla. Jarebika je vrlo skromna i prilagodljiva vrsta. Najbolje raste na svježim i dubokim tlima, ali nalazi se i na suhim. Dobro podnosi sušu, niske temperature, mraz, snjegolome i posolicu. Jednako dobro raste na vapnenoj i silikatnoj matičnoj podlozi. Nastupa kao pionirska vrsta, ali samo na primjerenim staništima gdje nema kompeticije. Jako je otporna protiv onečišćenog zraka pa se sadi u parkovima i drvoredima. Vrlo je korisna pri pomlađivanju smreke, jele i ariša. Raste češće pojedinačno, ali i u grupama. Kao kržljav grm raste i do 2400 m nadmorske visine u Alpama.

Jarebikini plodovi, jestivi su kada se prerade; sirovi su opori, gorki i trpki, a uzeti u velikim količinama, mogu djelovati otrovno. Pri branju plodova, najbolje je odrezati cijele štitove. Poželjno je berbu odgoditi do prvih mrazeva, kada plodovi sadrže više šećera, do 7%. Nakon prerade, služe za spremanje miješanih marmelada, želea, kompota, kaša, sokova, sirupa, mošta, vina i vitaminskih koncentrata. U Njemačkoj se pripremaju miješane marmelade od plodova jarebike, jabuke, kruške, šipka i drugog voća dodavajući do 50% šećera. U slavenskim zemljama priprema se rakija, koja ulazi u sastav nekih vrsta votke. Od plodova se priprema i ocat, osušeni služe kao zamjena za ruski čaj. U pučkoj medicini smatra se, da povoljno djeluju protiv dijabetesa, promuklosti, kašlja, reume, bolesti žuči i za izlučivanje kamenaca. Smanjuju količinu kolesterola u krvi, a posjeduju i jako antimikrobno djelovanje. Estrakt iz svježih plodova, služi kao sredstvo za otvaranje, a mošt kao sredstvo za zaustavljanje proljeva. To se objašnjava činjenicom, da u svježim plodovima ima parasorbinske kiseline, koja podražuje želučano – crijevnu sluznicu, a u moštu je nema. Zreli plodovi sadrže oko 72% vode, 6% šećera (fruktoze, glukoze, sorboze i saharoze), 1% dušičnih tvari, 2% organskih kiselina, oko 100 mg% vitamina C i dosta vitamina E. Plodovi su vrlo bogati i vitaminom A. Prisutan je i alkohol sorbit, koji nastaje fermentacijom šećera sorboze. Sjemenke jarebike sadrže male količine glikozida cijanovodične kiseline, amigadalina. Drvo jarebike upotrebljavalo se u kotlarstvu i rezbarstvu.

Izvor: Wikipedia

Prethodni članak
Sljedeći članak

Posjetite i pretplatite se na naš kanal

RECEPTI, SAVJETI, DOGAĐANJA I ZANIMLJIVOSTIspot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci