Juneći file Wellington

Vojvoda od Wellingtona jednostavno se hranio, pa je njegov kuhar smislio ovo jelo kako bi iznenadio vojvodu, a postoje i druge teorije.

“Porijeklo imena je nejasno. Postoje teorije koje sugeriraju da je goveđi file Wellington dobio ime po Arthuru Wellesleyu prvom vojvodi od Wellingtona. Neke teorije idu korak dalje i predlažu da je to zbog njegovog poštivanja i jedenja jela od govedine, tartufa, općenito svih gljiva, madeira vina i paštetama kuhanim u tijestima, ali nema dokaza koji podupiru ovu tezu.

 

Osim tih dokaza, ime se tek 1966 pojavljuje u kuharicama.S druge strane činjenice nam ukazuju da je možda kuhar iz domoljubnih razloga dao to ime na varijaciju francuskog jela filet de boeuf en croûte tijekom napoleonskih ratova. Još je jedna teorija, da je jelo dobilo takvo ime jer jelo nalikuje, kad se ispeče, na smeđu vojničku čizmu!!!  Wellington” se ponekad neformalno koristi za opisivanje drugim jelima u kojima se meso peče u lisnatom tijestu, najčešće varijacije su kobasice Wellington, janjetina Wellington i losos Wellington.”   izvor: http://en.wikipedia.org

izvor slike : http://en.wikipedia.org/wiki/File:Beef-wellington1a-MCB.jpg
 

za 2 – 3 osobe

 0,5 kg junetine (file juneće pisanice, beefsteak)

senf

sol, papar

0,05 kg šampinjona

0,05 kg vrganja ili bukovača

0,05 kg šunka (prešana ili dimljena)

0,05 kg crvenog luka

1 l suncokretovog ulja

0,05 kg kiselih krastavaca

1 pločica smrznutog lisnatog tijesta

za prilog:

0,2 kg svježe paprike

0,2 kg tikvica

0,2 kg mrkve

0,1 kg crvenog luka

sol, tabasco

suncokretovo ulje

za umak:

0,25 l umak od pečenja

ananas

jabuke

 

Nakon što očistimo juneće meso od opni i suvišne masnoće, začinimo ga solju i paprom te premažemo senfom i stavimo ga marinirati u suncokretovo ulje preko noći (ali je bolje na par dana). Prije pripreme samog mesa i zamatanja u lisnato tijesto moramo napraviti umak:

finzer; na sitno sjeckanom (oguljenom) crvenom luku, koji propirjamo na malo masnoće, dodajemo ispirjati na rezance rezane vrganje ili bukovače i šunku, kada se malo propirja dodamo na sitno rezane kisele krastavce, začinimo sve solju i paprom, probamo kakvog je okusa pa nožem dobro usitnimo i stavimo sa strane da se ohladi. Sada možemo prepeći juneće meso sa svih strana pa ga malo ostaviti sa stane da se ocijedi od masnoće da se ohladi tek toliko da ga možemo zamatati u lisnato tijesto (jer prevrelo meso bi nam uništilo tijesto). Tijesto nam se odledilo i stavlajmo ga na pobrašnjenu površinu, tanko ga razvaljamo stavimo finzer na sredinu, a na taj umak položimo meso. Sada ga zamotamo, s time da je strana gdje se tijesto spaja, donja strana, pa tako i stavimo u namaštenu posudu, pa u pećnicu na 180°C oko 35-40 minuta.

Sada imamo vremena za ispeći povrće na žaru, koje smo narezali na štapiće i krećemo s najtvrđim; mrkva, zatim stavljamo papriku, pa zatim crveni luk i na kraju tikvice. Sve začinjavamo u tijeku pečenja solju i paprom, a luk možemo politi i s malo tabasca tako da kad se ispeče ima ljutkasti okus. Kada se meso ispeče odvojimo ga od posude za pečenje nekom oštrom lopaticom, jer u svakom slučaju će se zalijepiti. Ovo jelo iznutra treba biti krvavo. Dok se peklo, ugrijali smo umak od pečenja (<-link za izradu) i prokuhali ga da se malo zgusne. Meso narežemo na lijepe ploške preliveno toplim umakom od pečenja i poslužimo sa pečenim povrćem sa žara i rezanim voćem.

 

Be the first to comment

Leave a Reply