Pivo danas i sutra

Pivo je tradicionalan, zdrav i jeftin prehrambeni proizvod koji potrošači konzumiraju već stoljećima. Nekada su ga proizvodile brojne lokalne pivovare, a sada je to masovni proizvod kako lokalnih tako i globalnih pivskih kompanija.

Poslovna filozofija malih i velikih kompanija je slična, a to je da potrošači kupuju njihov proizvod po razumnoj cijeni koja će vlasnicima/dioničarima donijeti zadovoljavajuće rezultate, tj. odgovarajuću dobit. Koje će, ili čije će pivo potrošač izabrati na tržištu, ovisi o nizu čimbenika koje potrošač uzima u obzir kada donosi odluku hoće li, ili neće kupiti neko pivo. To su: izgled i praktičnost ambalaže, slaganje jela i piva, okus i drugi pokazatelji kvalitete, odnos kvalitete i cijene, učinak na zdravlje, odgovornost, ekološka prihvatljivost, tradicija i drugo. Ovi bi se čimbenici mogli svrstati po važnosti, ali se njihov redoslijed razlikuje u ovisnosti o tržištu, spolu, dobi, kupovnoj moći potrošača, itd. No, sigurno je da je potrošač svjestan više njih u trenutku kada se odlučuje koje će pivo naručiti u pivnici, baru, restoranu, ili kupiti u obližnjem dućanu za konzumaciju kod kuće.

Izgled

Mladim potrošačima je dojam što ga proizvod ostavlja na njih i njihovo društvo na prvom mjestu. Njima je važno da budu viđeni s trendovskim simbolima, kao što su: skupi mobitel; najnoviji odjevni detalj, pa i boca najskupljeg premium piva u ruci. Mnogi od njih piju pivo izravno iz boce ili limenke, bez obzira na to da li se u pakovanju nalazi npr. widget (plastična naprava s komprimiranim ugljičnim dioksidom) ili ne. Ako će, sada mladi, potrošači zadržati ovakvo ponašanje tijekom cijelog života, očito je da pivari više neće trebati pretjerano brinuti o pivskoj pjeni. Bistrina i boja piva još će uvijek biti važne, jer će one i dalje biti vidljive u prozirnoj boci u koju će se i nadalje pakirati dobar dio piva. Stoga će oblik i vrsta boce biti važniji nego do sada. Za usporedbu, onome kome se dopada npr. modna marka Gucci, važnija je marka od udobnosti odjevnog predmeta. Tako se mnogi danas skrivaju iza marke, jer im je ona važnija od kvalitete. A to vrijedi i za potrošnju piva, baš kao i za bilo koji drugi potrošni proizvod. Pivska marka i vrsta pakovine postaju ključna obilježja, zbog kojih su neke marke uvoznih piva popularnije od domaćih. Čini se, da osim okusa piva u ustima, treba voditi računa i o osjećaju što ga ambalaža izaziva u ruci potrošača i kakav dojam to ostavlja na njihovo društvo. Zbog toga je promjena oblika boce, njezine boje i etikete svakodnevna pojava, što pivari koriste u marketinškim aktivnostima predstavljajući „novo ruho“ svojih ionako poznatih brendova.

Praktičnost ambalaže

Popularni bar ili noćni klub, srećom, samo su jedno od mjesta gdje se pije. Raznolikost ostalih mjesta na kojima se uživa pivo, nameće potrebu razmatranja najpovoljnije ambalaže. Bez sumnje, to je u današnje vrijeme plastična (PET) boca koja se u nas pojavila prije nekoliko godina. U početku je kvaliteta piva natočenog u velike PET boce bila iznimno nepouzdana. Svojstva suvremenih PET boca, s obzirom na propusnost kisika i ugljičnog dioksida sada su uvelike poboljšana. Isto vrijedi za izgled boca i osjećaj držanja u ruci. Posljedica je, da neke od svjetski poznatih marki piva danas dolaze na tržište u plastičnom pakovanju koje je vrlo slično staklu, a u estetskom smislu prilično superiorno limenkama. Ipak, te boce ne podnose uobičajene postupke pranja, pa je njihova upotreba jednokratna.

Staklena boca će ostati izborom tradicionalnih i pomodnih potrošača koji vole tradiciju odnosno romantiku. No, plastika će, zbog praktičnosti, biti na prvom mjesto za one koji su stalno u pokretu. Naravno, pivo će se u budućnosti naručivati putem “e – prodaje” isto toliko koliko u baru ili trgovini. Moglo bi se dogoditi da će zbog toga, s vremenom ljudi postati toliko izolirani, zatvoreni u svoj elektronički svijet, da će na kraju opet poželjeti druženje u pivnici, prvenstveno radi pića i razgovora..

Slaganje jela i piva

Pivo kao prilog jelu privlači sve više pažnje. U nekim je zemljama oduvijek bilo tako, iako se nekim potrošačima ne moraju sviđati kombinacije s tjesteninom ili kiselim zeljem, koje malo napuhavaju. Unatoč tome, i dalje će se koristiti do sada poznate kombinacije piva i različitih kobasica, kuhanih ili pečenih svinjskih bunceka, ali će u budućnosti biti na cijeni i jelovnici s finim jelima i preporukom piva koje se s njima najbolje slažu. Cilj je pivara da pivo postane prava alternativa vinu kao prilog hrani u najboljim restoranima, a to nas vraća pitanju ambalaže. Na takvim mjestima ona sigurno ne može biti plastična nego staklena, a njezin volumen, otmjen izgled, individualnost i stvarno slaganje piva s posluženom hranom moraju biti besprijekorni.

Okus i drugi pokazatelji kvalitete

Ako pivo nema ugodan okus, potrošači ga neće konzumirati. Slično je i s drugim pokazateljima kvalitete koji izravno ili neizravno utječu na ukupnu kvalitetu nekog prehrambenog proizvoda. Pitanje je dakle koji sastojak piva odbija potrošače i što oni zaista vole? Suvremeni pivari su opsjednuti održavanjem svježine okusa svojih proizvoda. Mnogi potrošači to jako cijene, iako ima i onih koji se s tim ne slažu. U prilog tome govori činjenica da je jedna, ne tako davno, vrlo dobro poznata i uspješna marka piva u Engleskoj počela gubiti potrošače, kada su njeni proizvođači promijenili karakterističan oksidirani okus piva, jer su uklonili visoke razine kisika iz pakiranog proizvoda. To je pivo na kraju nestalo s tržišta. Isto tako, mnoge su se pivovare susrele s prigovorima potrošača na račun okusa, kada su pokušale okus svojih piva učiniti sličnima okusu svojih konkurenata ili standardu za tip svoga piva.

Mladim potrošačima, koji tek počinju piti pivo, vjerojatno treba određeno vrijeme da se priviknu na njegov okus – na primjer gorčinu. Također, mnogi smatraju da žene daju prednost pivima s manje intenzivnom gorčinom. Stoga, danas ima sve više piva sa smanjenom gorčinom. No, istini za volju, pivari se ne mogu pohvaliti osobitim razumijevanjem odnosa između stvarnog okusa piva i njegova doživljaja kod različitih tipova pivopija. Pitanje je, kako uopće postići potrebnu razinu razumijevanja ljudskog osjetilnog sustava koja bi omogućila proizvodnju piva takvog sastava da bude najbolje prilagođen muškarcima ili ženama, različitim uzrastima, različitim raspoloženjima, različitoj hrani, utaživanju žeđi? Naime, koji su najvažniji sastojci što uzrokuju želju za još jednim pivom ili povećavaju njegovu pitkost? Koliki je broj čimbenika, uz one očigledne, poput pjene, boje ili bistrine, u pitanju?

Ako se ustanovi da potrošači doista daju prednost svježem okusu piva, a ne “mladom” i „oksidiranom“ pivu, gdje je rješenje? Uz pretpostavku da je udjel kisika u ambalaži minimalan, a korištenje najboljeg od svih sredstava za usporavanje starenja piva sumpornog dioksida, ne dolazi u obzir, trebalo bi usmjeriti aktivnost prema pronalaženju nove vrste ambalaže. U toj bi se ambalaži pivo trebalo čuvati na što je moguće nižoj temperaturi bez smrzavanja, a koja bi omogućavala da se pivo „zagrije“ na temperaturu konzumacije odmah kada ga potrošač poželi popiti. Iako se ovo čini nemogućim, to će se jednom dogoditi. Stoga, nije nemoguće zamisliti ni ambalažu koja će moći ispravljati nedostatke kvalitete koje su promaknule u pivovari. To bi npr. mogla biti boca koja apsorbira karbonilne sastojke što izazivaju starenje piva, ili jezičac limenke koji prilikom njena otvaranja ispušta točno određenu količinu mjehurića, odnosno prozirna unutarnja obloga koja apsorbira uzročnike pretjeranog pjenjenje piva.

Odnos između kvalitete i cijene

Svi oni koji ne pate od toga da budu viđeni kako konzumiraju skupo, “vrsno”, pivo (Gucci – Mercedes mentalitet) svjesno traže kvalitetu koju mogu dobiti za najnižu cijenu. Njima svakako odgovara snaga i suparništvo među distributerima, koja im često omogućava kupnju najboljih piva po izvanredno povoljnoj cijeni. Naime, pivo je relativno jeftin proizvod, a zarada se nalazi u dodanoj vrijednosti na kraju prodajnog lanca. Dakle, najviše zaruđuju oni koji ga prodaju po napuhanoj cijeni u elitnim lokalima a nabavljaju ga naveliko po niskim cijenama. Ova spoznaja proizlazi iz čimbenika koji čine prodajnu cijenu piva. Najvišu stavku predstavljaju ambalaža, troškovi njezinog punjenja, porezi i troškovi marketinga koji nastoje uvjeriti potrošača da kupi baš taj proizvod. U usporedbi s tim, cijena sadržaja tj. piva u ambalaži je relativno niska. To je zato što cijena sirovine ima relativno mali utjecaj na proizvođačku cijenu piva, a relativne uštede koje donosi zamjena slada s neslađenim sirovinama ili najboljeg hmelja s ekstraktima sumnjiva porijekla su periferne. No, proizvodni troškovi, naročito troškovi energije, i dalje ostaju značajni čimbenik proizvođačke cijene piva.

Učinak na zdravlje

Dobar izgled i fizička kondicija postaju potrošačima sve važniji. U tom kontekstu, pivo treba promatrati kao sastojak dobro uravnotežene prehrane. Sve veći broj tzv. laganih (Light) piva koja su se pojavila posljednjih godina svjedoči o tome da su potrošači počeli zbrajati unos kalorija. Osim toga, pivari su odlučili odgovoriti zagovornicima crvenog vina i počeli isticati svojstva piva korisna za zdravlje, koja su uglavnom poznata. Ipak, neki tvrde da je vino zdravije, jer uspoređuju vinopije s pivopijama i konstatiraju da vinopije žive duže. No, sve je to rezultat neznanstvenih istraživanja, jer nije uzet u obzir niz različitih čimbenika, kao što su npr.: vinopije vježbaju i jedu salatu, dok većina pivopija jede kobasice i gleda utakmice sjedeći na kauču!

Nove spoznaje o našem zdravlju omogućiti će potrošačima da stanju svojeg zdravlja prilagode uzimanje hrane. Dobri primjeri za to su odgovarajući dijetetski proizvodi, pa zašto ne i pivo za dijabetičare ili pivo za one koji pate od celijaklije (bezglutenska dijeta). Ipak, pitanje je hoće li nove spoznaje o drugim alergijama, mamurluku, glavobolji i tako dalje, omogućiti izbor pića koje najbolje odgovara određenom bolesniku.

Odgovornost

Malo je vjerojatno da je prosječni potrošač doista svjestan stvarnog značenja udjela alkohola u pivu i što on znači u usporedbi s vinima? Znaju li doista razliku između, recimo, prosječnog „lager“ i „pils“ piva u odnosu na piva gornjeg vrenja („ale“, „Alt bier“). Zbog pritiska raznih interesnih skupina i smanjene tolerancije alkohola u krvi vozača te anti – socijalnog ponašanja alkoholiziranih potrošača, opći će trend sigurno biti usmjeren na piva sa smanjenim udjelom alkohola. No, treba reći da neće biti tako jednostavno proizvesti pivo sa smanjenim udjelom alkohola u kojem će potrošači uživati jednako kao do sada. Naime, pitanje je, je li moguće proizvesti istu marku piva u dvije jačine – npr. s 5 % i 2,5 % alkohola – koje se nikako ne mogu razlikovati. Bit će jednostavnije ostaviti piva takva kakva jesu, s izvornom jačinom i karakterom, a potrošačima koji traže manji udjel alkohola ponuditi alternativne napitke, kao što su niskoalkoholna i bezalkoholna piva. Ipak, svi koji konzumuraju bezalkoholna piva znaju da se njihov okus znatno razlikuje od onih alkoholnih. Zbog toga, tehnologije bezalkoholnih i niskoalkoholnih piva treba i dalje unapređivati.

Ekološka prihvatljivost

Suvremeni potrošač postaje sve svjesniji problema ekologije i okoliša. Pivari to polako prepoznaju, iako glavnu ulogu u tome ima zakonska regulativa. Možemo li zamisliti proizvodnju piva s minimalnim otpacima, smanjenim volumenom otpadnih voda, potpunim iskorištenjem sirovina, procesom koji se odvija na temperaturi okoliša? Za sada, teško, iako su pivari sveli potrošnju vode po hl proizvedenog piva na minimum, smanjili volumene otpadnih voda i ispuštenih stakleničkih plinova. Isto tako, sigurno je da će za dvadeset godina primjena pomoćnih filtracijskih sredstava (dijatomejske zemlje) biti prošlost, a unakrsna filtracija ili neki drugi sustav bez doziranja pomoćnih filtracijskih sredstava postati pravilo.

Potrošače će sve više zanimati svi aspekti porijekla piva. Shodno tome, pitanje je dana kada će se pojavitii “pametna etiketa” koja potrošaču (ili trgovcu) s pomoću bar – koda, može u računalo prenijeti točne podatke o starosti piva i ekstremnim klimatskim uvjetima kojima je ono bilo izloženo. Podatke o porijeklu njegovih sastojaka, kemijskom sastavu, mikrobiološkom stanju postrojenja tijekom proizvodnje, utjecaju proizvodnje na okoliš, i još mnogo toga.

Tradicija

Velike se i male pivovare ponose dugom tradicijom u proizvodnji piva. Ipak, pitanje je; (npr. whirlpool taložnjak, hmeljna cjediljka; cjednjak ili kominski filter; vrenje i doviranje proizvodnje sladovine, vrenja i dozrijevanja piva. Može li se to i kako iskoristiti, sigurno znaju marketinški stručnjaci. Potrošače sigurno ne zanima kakva je oprema upotrijebljena za proizvodnju u istom tanku itd.), no s pravom ili ne, žele znati sve o “aditivima”; o genetički preinačenim sirovinama i o bilo čemu što bi se moglo tumačiti kao zavaravanje potrošača. Neki potrošački lobiji su u tom smislu prilično uspješni. Unatoč njihovim predrasudama i selektivnom korištenju činjenica, udruge poput CAMRA – e (Campaign For Real Ale – borba za pravi Ale) postale su i poznate i učinkovite. Zadivljuje njihova borba za određeni tip piva, ali i žalosti njihovo tvrdoglavo i nerealno kritiziranje drugih nadasve vrijednih tipova piva. No, njihov se glas čuje – i ljudi ga slušaju. Koliko je potrošaču važno da zna kako je proizvedeno pivo koje voli i koliko se pažnje posvećuje izboru najboljih sirovina, dugim i mukotrpnim proizvodnim postupcima

Alternative

Jedna kompanija za praćenje industrije pića, Canadean, prva je upotrijebila frazu “dijeljenje grla”. To je izraz koji ističe da bilo koji potrošač može popiti samo određenu količinu tekućine. Stoga, pivari moraju uvjeriti potrošače da piju pivo umjesto vina, oštrih alkoholnih pića, čaja, kave, vodovodne vode, mineralne vode, soka itd, ili moraju ponuditi različite alternative, tj. postati dobavljačima i drugih pića, a ne samo piva. To je slučaj s većinom kompanija. Ovo usmjerava pažnju istraživača na pronalaženje najučinkovitijeg i najisplativijeg načina proizvodnje cijele palete napitaka u samo jednoj tvornici. Pri tome se je teško suprotstaviti inženjerskoj logici koja zastupa proizvodnju blage alkoholne baze koja se u procesu dorade oblikuje u alkoholno piće poput whiskeya, piva (tipa lager, ale, stout) ili bilo koje druge od bezbrojnih varijacija iste teme. Neki zagovaraju dodatak korijandera, kadulje ili ekstrakta drugog ljekovitog bilja u pivo tijekom ili na kraju procesa proizvodnje.

Ipak, pitanje je do koje mjere većina potrošača poznaje sirovine i procese proizvodnje piva? Vjerojatno je da bi na pitanje “od čega se pravi pivo?”, kao prvu sirovinu spomenuli hmelj. Mnogo manji broj rekao bi da se radi o sladu, ali koliko bi ih znalo da je slad zapravo proklijali ječam? Kada bi im rekli da pivar koristi samo najbolji ječam vjerojatno bi im značilo isto kao da kažete “koristimo samo najbolji slad”. Prema tome, što se većine potrošača tiče, pivo bi se moglo proizvoditi iz bilo koje škrobne ili šećerne sirovine, no to ne znači da bi, bar za sada, bilo moguće dobiti proizvod koji se ne bi razlikovao od piva proizvedenog iz slada. No, kada je riječ o budućnosti, pitanje je hoće li ječam poželjne kvalitete za proizvodnju slada uopće biti na raspolaganju, s obzirom na zabrinjavajuće promjene klime, kako one prirodne, tako i političke. Isto tako, hoće li se svijet urazumiti i shvatiti prednosti genske tehnologije, primjerice u proizvodnji otpornih poljoprivrednih kultura? Stoga, nije nemoguće zamisliti situaciju u kojoj će alkohol u pivu potjecati iz bilo kojeg, lokalno raspoloživog, šećernog/škrobnog izvora, a pivo biti proizvedeno relativno lokalno, jer nikada neće biti isplativo prevoziti nešto što sadrži 90 % vode oko cijelog svijeta. Je li pivo u prahu za miješanje s vodom i alkoholom, možda rješenje tog problema?

Što će biti s proizvođačima hmelja, jer suvremena piva odlikuje manja gorčina? Hoće li oni naći svoje mjesto primjerice u području zdrave hrane?

Na kraju, postavlja se i jedno temeljno pitanje, hoće li za stotinu godina još uvijek postojati proizvod koji bismo, kao putnici kroz vrijeme prepoznali kao današnje pivo? To doista ne znamo, zato ga pijte sada dok ga još ima.

Izvor: Pivnica.net

Be the first to comment

Leave a Reply