Kad se s LJUBAVLJU kuha – nema granica! Centar UNUO održao završnu konferenciju projekta “BRZO, ZDRAVO – DOSTUPNO SVIMA” 

Jačanje konkurentnosti ljudskih potencijala u turizmu i ugostiteljstvu kroz osnaživanje socijalnog poduzetništva, bili su glavni ciljevi ovog projekta s kojim su Udruga i njezini polaznici obišli nekoliko hrvatskih gradova.

Jučer je u dvorani Sv. Franje u okviru samostana Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu održana završna konferencija projekta “BRZO, ZDRAVO – DOSTUPNO SVIMA“, u organizaciji Udruge nastavnika u djelatnosti ugostiteljskog obrazovanja (UNUO) čiji je predsjednik,ujedno i voditelj cijelog projekta, gospodin Vedran Habel. Riječ je o hvalevrijednom projektu koji promovira i govori o edukaciji osoba i djece s invaliditetom u gastronomiji, o pomicanju granica i stvaranju društva jednakosti…

Vedran Habel: “Sretni smo što smo uspješno ostvarili ovaj projekt. Sad idemo dalje… nema granica”
Sve prisutne pozdravio je fra Vladimir Vidović

Riječ je o projektu koji je upućen svima nama, da razmislimo o onim pravim ljudskim vrijednostima i da konačno shvatimo da ljubav zaista ne poznaje granice.

Projekt je proveden u suradnji s Ministarstvom turizma kroz natječaj koji je bio raspisan te su u njemu sudjelovali i turistički vodiči. Kroz projekt su se željeli obići turistički manje zastupljeni gradovi kako bi se i u te sredine privukli posjetitelji. Istaknuo je kako su odlučili nabaviti mali kombi s prikolicom u koji stane devet ljudi i elementi za kuhanje te se malo “provozati” po Hrvatskoj kako bi prezentirali vještine koje su učenici Udruge naučili proteklih godina. Sredstva su dobivena od Zaklade Hrvatska za djecu.

Jačanje konkurentnosti ljudskih potencijala u turizmu i ugostiteljstvu kroz osnaživanje socijalnog poduzetništva, bili su glavni ciljevi ovog projekta s kojim su Udruga i njezini polaznici obišli nekoliko hrvatskih gradova i prezentirali svoje znanje i vještine. “Put po Hrvatskoj u 90 dana” više je od projekta. On govori o zajedništvu, ljubavi i vjeri.

Dokaz da te granice ne postoje dokazala je jučerašnja konferencija te posebno kazališna predstava pod nazivom “Amorova žlica” u kojoj su polaznici ovog projekta osobe s invaliditetom glavni glumci. Dramski tekst je za glumce napisao i prilagodio Siniša Cmrk.

Predstava “Amorova žlica” u izvedbi osoba s invaliditetom otkriva najvažniji tajni sastojak za svako ukusno jelo… Ljubav!

I baš kao što je u uvodnom pozdravu na konferenciji istaknuo Vedran Habel, mnogi su možda zbog krivih predrasuda bili u nevjerici kako će predstava izgledati i kako će ju polaznici Udruge izvesti. Upravo u ovom dijelu, projekt je između ostalog zaslužan i za pomicanje tih predrasuda. Jučer se dvoranom samostana Sv. Antuna Padovanskog orio smijeh i pljesak te jedino što se moglo osjetiti je osjećaj sreće i ljubavi.

Predstava govori o ljubavi, ali i onoj posebnoj Ljubavi koja nam možda znači i više: o prihvaćanju i vjeri. To je ono o čemu svi trebamo razmišljati. “Ono najvažnije što su polaznici projekta dobili je vjera u same sebe. To je nešto što je neprocjenjivo i na čemu konstantno moramo raditi. Moramo te mlade i vrijedne ljude ispuniti ljubavlju i vjerom kako bi upili znanje. Kad se sve to spoji, rezultat je itekako vidljiv”, istaknuo je Habel. “Ono što mene svih ovih jedanaest godina motivira u radu s osobama s invaliditetom je sreća koju vidim kod tih dragih ljudi, da sam im postao prijatelj i da sam im uspio prenijeti znanje. Najvažnije je da sam im uspio prenijetu vjeru u sebe”, rekao je Habel.

Na kraju predstave polaznici Udruge zahvalili su Vedranu Habelu na potpori, prijateljstvu i prenesenom znanju.

Treba istaknuti kako je prošle godine Udruga uspjela od pet učenika četvero zaposliti kod privatnika, što je ogromna motivacija za nove projekte.

No tu priči nije kraj, jer će vrlo uskoro započeti i neki novi projekti, nove radosti i prijateljstva. Jedan od tih projekata je i ugostiteljsko-edukativni centar inkluzije za koji se već traži lokacija u Zagrebu pa ovim putem pozivamo sve koji bi mogli pomoći u ostvarivanju ovog projekta da se jave u Udrugu.

Nama ostaje da razmislimo o pravim vrijednostima, pomicanju granica i da konačno shvatimo da smo svi jednako vrijedni.. .

I da, bilo je suza u gledalištu, ali isključivo onih radosnica…

tekst/foto: GricGric