Alžir

je u proizvodnji vina od 8.579.000 hl (srednja vrijednost godišnje proizvodnje u razdoblju 67./71.), što je u to doba bilo pola ukupne proizvodnje kontinenta Afrike, pao na svega oko 532.000 hl (u razdoblju 1986.-2000.), što je tek 6,2% od one količine koja se je proizvodila kada je bio među deset vodećih u svijetu.

Ta se tendencija nastavila sve do 2001., pa je godišnja proizvodnja vina u razdoblju 1999.-2001. iznosila 422.000 hl. Razloge velikom smanjenju proizvodnje vina valja pripisati gubitku tradicijskih tržišta, promjeni društvenog uređenja i sustava privređivanja te drugačijoj koncepciji prioriteta nekih drugih polj. proizvoda. U godinama koje slijede nakon prikazanih razdoblja proizvodnja vina je povećana (2002. godine na 700.000 hl, 2003. god. na 820.000 hl, a 2004. na 770.000 hl), jer su i površine pod lozom povećavane od 59.000 ha (koliko su iznosile u razdoblju 1996./2000.) na 80.000 ha u 2002., i na 94.500 ha (u godinama 2003. i 2004.). Veći dio proizvedenog grožđa konzumira se u zemlji (u 2004. godini proizvedeno je 2.750.000 dt od čega je 1.703.000 dt (ili 62%) potrošeno u svježem stanju, a oko 1.047.000 dt (ili 38%) prerađeno je u vino od čega je 70.000 hl izvezeno, a ostatak (od 0,8 l/per cap./god.) potrošeno u zemlji. Potrošnja grožđica (od oko 62.000 dt/god. ili 0,21 kg/per capite/god.) osigurava se uvozom.
Proizvodnja pretežito crnih, a u novije vrijeme i rosé vina, na već tradicionalnom sortimentu ( carignan, alicante bouschet, grenache, clairette i cinsault, odnosno cinsaut) koncentrirana je oko gradova Alžira, Orana, Mascara, Mostaganema, Tlemcena, Medee i dr.

Carignan (čit. karinjan), sorta crnoga grožđa, vrlo raširena u svijetu (prema nekim statistikama zauzima treće mjesto iza airen-a i grenache-a, a ispred merlota i ugni blanc-a) i u Francuskoj, Španjolskoj i Sjevernoj Africi, a u naša vinogorja stigla je tek u novije doba (okolica Zadra i Benkovca). To je vjerojatno razlogom što se ovaj kultivar u podregiji Sjeverna Dalmacija, i poglavito u vinogorju Benkovac-Stankovci uvrštava među preporučene. Redovite je i dobre rodnosti. Osjetljiva je na pepelnicu, a otporna na druge gljivične bolesti. Vino c. je dobro obojeno (čemu pridonosi i oko 7 g/l ukupne kiselosti), pa, osim što se može trošiti u čistom stanju (ili u kombinaciji s cinsaultom i alicante bouschetom, kakav je primjerice benkovački karinjan), još više služi sljubljivanju s vinima kojima ova svojstva nedostaju. Dio grožđa c. (zajedno s već spomenutima cinsaultom i s grenacheom preradi se u vinariji u Benkovcu tehnološkim postupkom za preradbu bijelih vina, pa se tako dobije kvalitetno suho ružičasto vino (rosé) skladna okusa i ugodne arome, koje je uz to, zbog niskog sadržaja alkohola i ugodne kiselosti pitko i osvježavajuće.

Alicante bouschet (čit. alikant buše), naziv za crnu sortu vinskoga grožđa jako obojena soka. Zbog toga i zbog visoke alkoholnosti, vina ove sorte se upotrebljavaju za sljubljivanje s vinima kojima ove karakteristike nedostaju. Taj francuski hibrid nastao je 1886. zaslugom Henri Bouschet-a križanjem sorata grenache i petit bouschet (koju je uzgojio Henrijev otac, Louis Bouschet 1824. godine križanjem vrlo stare sorte teinturier du cher s aramonom. Teinturier je francuski izraz za svaku crnu sortu obojena soka, što odgovara našem nazivu bojadisar). Pravilnikom o Nacionalnoj listi priznatih kultivara v.l. u RH (NN 159/04.) a. b. je uvršten među preporučene samo u podregijama Podunavlje, Moslavina i Prigorje-Bilogora. Prema tome, na području RH može se uzgajati a.b. i u ostalim podregijama, ali će samo vina proizvedena iz njegova grožđa s navedenih područja gdje je uvršten među preporučene, moći nositi oznaku kontroliranog zemljopisnog podrijetla. U Hercegovini ovu sortu nazivaju kambuša i bakamuša.

Crni grenache je vinska sorta grožđa podrijetlom iz Španjolske (gdje je zovu garnacha). Rasprostranjena je i u susjednoj (južnoj) Francuskoj te u Sjevernoj Africi od Tunisa do Maroka. Primjerena rodnost (od oko 100 hl/ha) i visok sadržaj šećera u grožđu (oko 22%) iz kojeg se dobiva vrlo jako, obojeno, puno i skladno crno vino, potakli su vinogradare na sadnju ovog kultivara i u drugim vinorodnim krajevima (Kalifornija, Krim i sl.), pa je tako uveden i k nama, prvo u Ravne Kotare, gdje je dao odlične rezultate. Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) ovaj je kultivar uvršten u podregije Sjeverna Dalmacija i Dalmatinska zagora. Vina grenaša sljubljuju se s vinima cinsaulta i carignana, te kao kvalitetna stavljaju u promet. S obzirom na to da je u naša vinogorja grenaš crni tek nedavno stigao i da se ponegdje u literaturi pogrešno spominje i pod nazivom alicante (a pravilno je garnacha d’Alicante), potrebno je naglasiti da ova sorta nema nikakve veze sa sortom alicante, odnosno alicante bouschetom.

Clairette (čit. kleret), je naziv za dvije mediteranske sorte v. l. od kojih se c. rosé praktički više i ne uzgaja, dok je c. blanc (bijela) poznata i tražena. Ona se najviše uzgaja na jugu Francuske. Odatle je prenijeta u ostala vinorodna područja (npr. SAD – Kaliforniju, Izrael). Rodi redovito i obilno, a o proizvodnoj orijentaciji ovisi hoće li se iz njena grožđa proizvoditi vina (koja mogu doseći i do 14% vol. alk.), pjenušci (Claret de Die) ili spec. vina (poput vermuta). Vina c. sklona su maderizaciji, pa je i to razlogom što se ne forsira odvojena preradba već se prerađuje s drugim sortama i ulazi u sastav ružičastih (npr. u čuveni Rosé de Tavel) i crnih vina (poput poznatoga Châteauneuf-du-Pape).

Cinsault (čit. senso), ponekad se piše i cinsaut, je sorta crnog grožđa nastala uspjelom selekcijom 1950. Dobre je rodnosti (oko 100 hl/ha) i sastavni je dio poznatih francuskih crnih (Côtes du Rhone, Châteauneuf-du-Pape) i najpoznatijih rosé (Tavel i dr.) vina. U RH ovaj se kultivar uzgaja u vinogorjima Zadar-Biograd i u Benkovac-Stankovci (vinogradarska podregija Sjeverna Dalmacija), gdje je prvu uvedbu (introdukciju) u vinogradarski sortiment na području RH, (točnije na plantažama PK Zadra) proveo Institut za VVVV, Zagreb, 1975. Križanjem pinota crnog s ovim kultivarom (koje je u Južnoafričkoj Republici, gdje je sorta poznata i pod imenom hermitage, proveo prof. A. I. Perold, godine 1925) dobivena je nova sorta pinotage.

Izvor: Vinopedia

Be the first to comment

Leave a Reply