Brazil

s godišnjom proizvodnjom vina od oko 2.920.000 hl (u petogodišnjem razdoblju od 1996. i 2000., a u razdoblju 2002.-2004.) i u novije doba nešto većom proizvodnjom (od 3.212.000 hl 2002., 2.620.000 hl 2003. te 3.177.000 hl u 2004.), na vinogradarskim površinama od oko 60.000 (u razdoblju 1996.-2000. godina) do 74.000 ha (koliko je OIV-e registrirao u 2004. godini), zauzima četvrto mjesto na američkom kontinentu, iza SAD-a, Argentine i Čilea. Obilje vlage pogoduje razvoju gljivičnih bolesti, protiv kojih se vinogradari bore pojačanim mjerama zaštite (deset i više prskanja protiv peronospore i sl.). Vinogradarstvo je rasprostranjeno na jugu zemlje (južno od gradova Belo Horizonte i Rio de Janeiro, sve do granice s Argentinom i Urugvajem), najviše u okolici gradova Sao Paulo i Rio Grande do Sul.
Sortni sastav europske v. l. je raznolik i vrlo kvalitetan, pa se od bijelih najviše uzgaja rizling rajnski, chardonnay, ugni blanc i dr.; od crnih cabernet sauvignon, merlot i barbera. Od zobatica vodeći su kultivari italia i alphonse lavallée te razne sorte chasselas (plemenka). To je dokaz da su i ovdje razvoju vinogradarstva pomogli doseljenici sa staroga kontinenta. Visok urod grožđa (od 180 dt/ha za vinsko i od oko 220 dt/ha za stolno) donekle kompenzira povećane troškove proizvodnje (zbog skupe zaštite), pa veći broj vinogradara iz tih razloga sadi i direktno rodeći hibrid izabelu i Vitis labruscu. Kada se usporede površine zasađane europskom i lozom direktno rodećih hibrida, proizlazi da na direktore otpada čak oko 70 %. Od ukupno proizvedenog grožđa (u 2004-oj godini to je bilo 12.832.000 dt), pola se preradilo (radi proizvodnje 679.000 hl soka od grožđa, 149.000 dt grožđica, i 3.177.000 hl vina). a pola (2004. to je bilo 6.346.000 dt), namjeni potrošnji u svežem stanju. Od proizvedenog vina dio se izvozi (u razdoblju 1991.-2000. to je bilo čak oko 114.000 hl godišnje, a u 2004. samo oko 30.000 hl), dok se ostalo proizvedeno vino konzumira u zemlji (1,8 L per cap./god.). Velik dio proizvedenog grožđa namjenjenog potrošnji u svježem stanju se izvozi (u godinama 2002., 2003. i 2004. izvezeno je 309.000 dt godišnje), ali se istovremeno i uveze oko 81.000 dt grožđa (u 2004. uvoz grožđa je bio dvostruko veći od izvoza i iznosio je 61.000 dt). Godišnja potrošnja grožđa per cap. dugi niz godina se kreće između 2,45 i 3,40 kg. Potrošnja grožđica (od 0,09 kg per cap.) namiruje se iz proizvodnje u zemlji i iz uvoza, koji se u razdoblju od 1991. do 2004. iznosio oko 157.000 dt.
Italija je vrlo cijenjena zobatica. Ponegdje (poglavito u Italiji) je zovu i “Pirovano 65” (po tal. selektoru Pirovanu koji ju je uzgojio). Zbog kakvoće i drugih dobrih osobina, vodeća je u Italiji, gdje je skoro u potpunosti potisnula donedavno vodeću reginu odnosno afus-ali. Kao i spomenuta afus-ali pripada stolnim sortama kasnijeg sazrijevanja.
Regina odnosno Afus-ali je najpoznatija zobatica (odnosno stolna sorta v.l.) u svijetu i na našem tržištu. Veliki grozdovi (primjerice, u klimatskim prilikama otočića Suska) što sazrijevaju u drugoj polovini rujna imaju krupne žutozelene bobice prijatna okusa. Dobro se čuva u hladnjačama, pa se stoga najčešće baš ova sorta prodaje do kasne zime. Na otoku Susku gdje je polovicom XX. stoljeća bila vodeća zobatica (i gdje je uzgajana na 1,5% ukupnih vinogradarskih površina t.j. na oko 4,2 ha), zovu je boldun, u Italiji regina, u Francuskoj dattier de beyrouth, u Bugarskoj bolgar itd.
Alphonse lavallée (čit. alfons lavale) je crna, po dobi dozrijevanja kasna zobatica porijeklom iz Alžira, koju se zbog osjetljivosti na niske zimske temperature i kasno dozrijevanje preporuča saditi kod nas u južnim vinogradarskim područjima.
Ugni Blanc fr. naziv za tal. bijelu vinsku sortu trebbiano toscano, koju neki zbog mnogih sličnosti, poglavito u pogledu rodnosti i kakvoće mošta i vina, poistovjećuju s kultivarom trbljan bijeli, rasprostranjenom kod nas. Visoka rodnost, dobra otpornost na bolesti te bogatstvo (mošta i vina) ukupnim kiselinama, pomažu širenju ove sorte iz koje se proizvode ponajvećma stolna, srednje alkoholna, kiselkasta vina. U Francuskoj se iz vina ove sorte (destilacijom i odležavanjem u drvenim bačvama) proizvodi čuveni cognac.
Direktor je naziv za sorte američke loze koje direktno, dakle bez cijepljenja rode, a otporne su i na trsnu uš. Najzastupljeniji kod nas su izabela, delaware i noah. Proizvodnja vina iz direktora (što je kratica naziva direktno rodeći hibrid) kod nas je zabranjena za prodaju. Razlog zabrane nije samo neugodan foks miris, koji neke podsjeća na stjenice (steničak), već ponajviše zaštita potrošača, ali i proizvođača. Naime, hibridne američke i američko-europske sorte nemaju osobitih prohtjeva na podneblje, a otpornije su i prema štetnicima i bolestima, pa bi cijenom iz njihova grožđa proizvedena vina konkurirala vinima europske loze što se uspješno mogu proizvoditi samo na izrazitim (toplim, suhim, skeletnim i strmim) vinogradarskim položajima. Tvrdnja da takva vina imaju jako povećan sadržaj metanola (ako se preradba obavi na odgovarajuć stručan način) nije točna.
Izabela stari direktor, nastao 1816. godine križanjem američke loze Vitis labrusca i europske Vitis vinifera. U naše krajeve taj je hibrid donijet još prije pojave bolesti i štetnika, a u literaturi se navodi da je to bilo početkom XIX. stoljeća i to iz SAD-a (točnije iz savezne države Sjeverna Karolina). U Hrvatskoj se najviše uzgaja u hladnim i vlažnim krajevima (Međimurje, Hrv. zagorje), a u Sloveniji uz granicu prema tim hrv. područjima, najvećma kao sjenica uz kuću. Naime, izabela je bujna rasta, a uz to ima velike široke listove, pa se i po tome lako raspoznaje. Grožđe s krupnim bobicama ljubičasto-modre je boje i jaka hibridnog, nekima ugodnog, drugima neugodna mirisa. Zakonom o vinu brani se njeno širenje, ali su neke vinogradarske države takve zabrane ukinule, pa se iz njena grožđa proizvode vina i stavljaju u promet jednako kao i vina od grožđa (iz istog roda Vitis, ali iz europske) vrste Vitis vinifere. U Italiji izabelu, ali i druge direktore nazivaju uva fragola. U Austriji je na vinarskom sajmu Vinova 1998. po prvi puta predstavljeno vino Uhudler, koje se uz dopuštenje proizvodi u južnom dijelu vinorodne pokrajine Gradišće iz mješavine grožđa hibrida concorda i delaware, (međutim nije dopuštena takva proizvodnja za tržište iz grožđa starih hibrida kakvi su isabela, noah i othelo).

Izvor: Vinopedia

Be the first to comment

Leave a Reply